Jedna od
aktivnosti bila je „A letter to an immigrant friend“ (Pismo
prijatelju migrantu). Učenici su pisali pisma s
pitanjima za djecu koja su morala otići od svog doma. Nastavnice su prikupile pisma te izabrale jedno koje je nastavnica Katičić ponijela sa sobom na transnacionalni sastanak u Švedsku. Škola
domaćin bila je ESS- gymnasiet. Škola je smještena u samom centru glavnog
grada, Stockholma. ESS- gymnasiet je srednja škola koju polaze učenici koji su
migrirali iz zapadnih azijskih zemalja i Afrike. Većina učenika su iz Sirije,
Afganistana, Iraka ili iz Somalije. To su djeca koja do sada nisu išla u školu
zbog rata ili siromaštva, te učitelji te škole kažu da je najveći izazov
objasniti im funkciju škole, odnosno redovito dolaziti na nastavu. No, učenici
ove škole imaju jaku motivaciju promijeniti svoju budućnost. U Švedskoj su
pronašli mir koji nisu imali. Velika većina ovih učenika je iskusila rat ili
siromaštvo i glad, te na Švedsku gledaju kao na obećanu zemlju.
Na pismo učenika naše škole odgovarala su dva
dječaka, Arash iz Irana i Guhlam iz Sirije. Kroz razgovor učenici su iznijeli
svoje mišljenje o boravku u Švedskoj. I jedan i drugi su prošli težak put do
„obećane zemlje“, putujući više od godinu dana. No, sretni su ovdje jer kako
kažu sviđa im se sigurnost, bezbrižnost jer nema rata, sloboda, sloboda
mišljenja te svakodnevni odlazak u školu jer vole učiti. Njihova učiteljica ih
hvali jer su brzo naučili švedski jezik te svoje slobodno vrijeme provode u
knjižnici čitajući. Na žalost, po švedskom zakonu, zbog velikog broja migranata
koji su došli u tu zemlju od 2015., neki učenici koji napune 18 godina ne dobe
azil te se moraju vratiti u svoju domovinu. To je i Guhlamov slučaj. Kako kaže,
jako je nesretan zbog toga, jer se prilagodio švedskoj kulturi, tu je vidio
svoju budućnost, htio je nastaviti školovanje te imati uspješnu budućnost.
Sada, kako kaže, ne zna što će biti s njim. Strah ga je da ga neće prihvatiti
kad se vrati u Siriju. Na žalost, učitelji te škole tvrde, da su takve sudbine česte u ESS školi, te je jako
teško raditi s spoznajom da znaš patnju koju je svaki učenik prošao da bi došao
u slobodnu zemlju, a također nepoznanica što će biti s njima kada navrše 18
godina.
PISMO:
Hello,
I'm Tereza and I'm 13 years old. I live
in Croatia in small town Vinkovci. Town is on the east part of Croatia.
(Slavonia)
I'm so happy that you came to free and
peaceful country and I hope that you will find some true and good friends!
1. Is it hard for you to learn new
language and what's the most difficult part
in learning new language?
2. How didi you integrate in school,
society, country? was it hard and what was the hardest change that you made?
3. What is the differen between your new
and old school. Do you like new teashers, lessons and how long is your school
time?
Writing a welcoming letter to an immigrant child 5-10 students from each partner school 1 teacher